This is a reproduction of my interview for Rijeka’s Novi List daily newspaper with Marinko Glavan published on 15.03.2020.
Životna želja! Prevesti Kamovljevu Isušenu kaljužu na engleski
Martin Mayhew, pisac, prevoditelj i novinar, Britanac je koji već 17 godina živi u Rijeci. U međuvremenu je stekao hrvatsko državljanstvo, a uz svakodnevne poslove prevođenja s hrvatskog na engleski te proofreadinga, posla u kojemu »dotjerava« već prevedene tekstove, bilo da je riječ o poslovnoj komunikaciji ili tekstovima pjesama domaćih bendova koji pjevaju na engleskom, kako bi bili posve u duhu engleskog jezika, započeo je s prevođenjem djela Janka Polić Kamova na engleski jezik. Već je preveo zbirku Kamovljevih pjesama Psovka, a velika mu je želja na engleski prevesti Isušenu kaljužu, vjerojatno najznačajnije djelo riječkog pisca, kako bi, ističe, ovaj čudesni roman predstavio čitateljskoj publici s engleskog govornog područja.
Da Hrvati sele u Veliku Britaniju nije ni najmanje neuobičajeno, no suprotnih primjera, poput njegovog, vrlo je malo, u stvari u čitavoj Hrvatskoj trajno živi svega šačica Britanaca pa na pitanje kako je uopće došlo do toga da se iz Brightona preseli u Rijeku, odgovara da je ispočetka sve bila čista slučajnost. U Rijeku i na Kvarner prvi je put stigao prije točno dvadeset godina, radeći kao novinar turističku reportažu s Kvarnera.
“Došao sam u zemlju o kojoj nisam znao puno. Radio sam za jedan časopis, a naš urednik imao je ponude turističkih zajednica iz gotovo cijelog svijeta da dođemo i pišemo reportaže o različitim destinacijama. Tog dana, kada se odlučivalo tko će u Hrvatsku, nitko od kolega novinara nije bio slobodan pa je urednik šetao po redakciji, pitajući „Tko želi ići u Hrvatsku?“. Kako u tom trenutku nisam imao puno nekog drugog posla, rekao sam „OK, ja ću to napraviti“. lako nisam imao pojma gdje idem niti što mogu očekivati. Kad sam rekao svojim prijateljima i poznanicima da idem u Hrvatsku, bilo je svakakvih reakcija, poput one da uzmem sa sobom pancirku, jer je tamo bio rat“, kaže Mayhew.
Niša na tržištu
Po dolasku, proveo je tjedan dana putujući po Primorju i otocima, s grupom od još pet turista i kako naglašava – fantastično se proveo.
„Na Cresu smo bili u Eko centru Beli, gdje zbrinjavaju ozlijeđene bjeloglave supove. Upoznao sam a zaljubio sam se ovu zemlju, i ovaj kraj. U iduće dvije godine promijenio sam posao, vratio sam se u tisak, kao menadžer za proizvodnju u velikoj tiskarskoj tvrtki, ali sam i još nekoliko puta posjetio Hrvatsku. Posao menadžera bio je vrlo stresan i jednom sam trenutku odlučio sve promijeniti, doslovce promijeniti svoj život. Odlučio sam preseliti se iz Brightona u Rijeku. Počeo sam učiti hrvatski i nakon godinu-dvije sam krenuo s prevođenjem i proofreadingom, tada uglavnom za lokalne ljude i tvrtke, ništa pretjerano znanstveno ili na razini prevođenja književnosti“, kaže Britanac.
Kroz godine provedene u Rijeku uspio je stvoriti vlastitu nišu na tržištu, u kojoj se bavi isključivo prijevodima s hrvatskog na engleski, ne i obrnuto, jer iako je, prema onome što smo čuli tijekom razgovora, hrvatski jezik savladao vrlo dobro, kao izvorni govornik engleskog jezika i pisac, smatra kako puno više može postići prevodeći hrvatske tekstove na engleski.
„Najviše se, zapravo, bavim takozvanim proofreadingom, provjerom ispravljanjem tekstova na engleskom koji su pisali Hrvati, kako bi taj tekst bio posve, ne samo gramatički i pravopisno ispravan, nego i u duhu engleskog jezika. Kroz sve ove godine zapravo sam sam stvarao svoj današnji posao. Bio sam uporan, učio sam hrvatski koji je za nas Engleze vrlo zahtjevan jezik. Sintaksa. gramatika, padeži, rodovi, sve je vrlo drugačije. Hrvatski, po svom sudu, ne .govorim baš najbolje, ali ga odlično razumijem, a to je najvažnije kada je riječ o prijevodima s hrvatskog na engleski“, kaže Mayhew.
Zaljubljen u Kamova
Posao mu je vrlo specifičan, posebno kada je riječ o proofreadingu. Radi se o, da tako kažemo, finom tuningu prijevoda s hrvatskog na engleski, u čemu je već stekao popriličnu reputaciju i broj klijenata.
„Dakle, ne govorimo o klasičnom prevođenju, nego o finim nijansama prevođenja. Ljudi mi pošalju tekst na engleskom i ono što ih zanima je zvuči li to zaista dobro. Zvuči li zaista onako kako bi to napisao ili rekao izvorni govornik. Na tom području surađujem I s nekim bendovima koji pjevaju na engleskom, poput Sarah & The Romans čije tekstove provjeravam. Stvorio sam mrežu poznanika i suradnika koji me dalje preporučuju drugim ljudima i tako to funkcionira“, kaže Mayhew.
Što se tiče prevođenja, „zaljubio“ se u Kamova. Do sad je preveo zbirku pjesama Psovka, a prijevod je objavio u vlastitom izdanju, specifičnom po tome što je uvez i grafički dizajn identičan izvornom, prvom izdanju Kamovljeve zbirke pjesama.
„Kad sam prvi put čitao Kamova, za mene je to bilo otkriće. Bio sam oduševljen. Krenuo sam u prevođenje njegove poezije, trudeći sa da to bude zaista najbolji mogući prijevod. Čitajući njegova djela i prevodeći ih, odlučio sam napraviti i cijeli rječnik prijevoda njegovih izraza na engleski, što mi je pomoglo u daljnjem prevođenju, a na taj sam način i bolje upoznao hrvatski jezik, jer je on u svom pisanju koristio izraze i arhaična glagolska vremena kakva se u suvremenom hrvatskom više ne koriste. Želja mi je da napravim kvalitetan prijevod Isušene kaljuže na engleski i tražim izdavača koji bi bio spreman u tome sudjelovati. Riječ je o vrhunskom književnom djelu koje zaslužuje biti prevedeno na engleski kako bi došlo do šireg kruga čitatelja u svijetu. 1tažio sam potporu hrvatskog Ministarstva kulture, kao i britanske ambasade, ali potpora je uvjetovana nalaženjem izdavača Vjerujem da ću uspjeti naći izdavača zainteresiranog za ovaj projekt“, kaže Mayhew.
Otvorene luke
Kao novinar proputovao je većinu europskih zemalja, ali kaže kako mu nigdje nije bilo tako lijepo, niti je igdje bilo tako mirno kao u Hrvatskoj, posebno u Rijeci i okolici, iako nije riječ o turističkom gradu. Rijeku je, ističe, izabrao zato jer je cijeli život živio kraj mora, iako je Brighton po pitanju turizma, kao jedno od najpopularnijih odredišta u Engleskoj, posve suprotan Rijeci.
„Brighton je vrlo orijentiran na turizam i vrlo popularan u Britaniji. Proputovao sam i dobar dio Hrvatske, ali sam odlučio da mi dom bude u Rijeci. Volim atmosferu ovog grada, volim, da tako kažem, onaj idealistički dio socijalizma koji se zadržao u ovom gradu. Rijeka i Hrvatska su, osim toga, vrlo sigurni. Možete se šetati sami, bilo kojim dijelom grada, u bilo koje doba noći, bez straha da će vam se dogoditi nešto loše. U nekim dijelovima Londona ili Brightona to nije moguće, ako šetate sami u neko doba noći, postajete meta pljačkaša I sam sam bio opljačkan na ulici u svom rodnom gradu, Brightonu. Osim toga, ljudi u Velikoj Britaniji su prestrašeni od terorističkih napada, a ovdje toga nema“, kaže Mayhew.
Rijeku je odabrao, što je i naglasio u svom nedavno objavljenom tekstu, zbog sličnosti s Brightonom. U oba slučaja riječ je o lučkim gradovima, otvorenima za ljude koji dolaze iz svih krajeva svijeta kroz dugi period povijesti.
„U Rijeci sam upoznao mnogo ljudi, ali nikad se nisam susreo s predrasudama Ovo je, kao i Brighton, vrlo otvoren grad. Doduše, nisam živio nigdje drugdje u Hrvatskoj parni je teško reći je li Rijeka drugačija od ostatka zemlje, ali uspoređujem je s onim što najbolje poznajem, a to je Brighton, koji je također vrlo otvoren, u kojemu se ljudi iz bilo kojeg dijela zemlje ili svijeta osjećaju dobrodošlo. Mislim da je mentalitet Rijeke drugačiji nego ostatka Hrvatske, jer je riječ o luci i industrijskom gradu u koji su oduvijek dolazili brodovi, pomorci, radnici, poslovni ljudi iz raznih krajeva, različitih nacionalnosti, što je stvorilo drugačiji mentalitet. Brighton je turističko središte i također imamo ljude koji dolaze izraznih krajeva. U Brightonu, kao i u Rijeci, prevladava mišljenje kako je grad drugačiji Od ostatka zemlje. Primjerice, iz Brightona je jedini zastupnik zelenih u parlamentu, dok je u ostatku zemlje izbor samo između laburista i konzervativaca. Mislim i da ovdje u Rijeci ima puno prilika, ako želite nešto učiniti, možete. Bit će prepreka, prvenstveno administrativnih, na koje se zbilja teško naviknuti, ali prilika ima Inače, birokracija u Hrvatskoj je zaista problem. Upoznao sam mnoge strance koji su ovdje došli s namjerom da ulažu, ali kad su vidjeli s kolikom birokracijom i papirologijom su suočeni, na kraju su odustali od svojih namjera Na kraju radije kupe kuću ili apartman, nego pokreću biznis, što je velika šteta“, kaže riječki Britanac.
Riječki EPK
Rijeka je, ističe, drugačija od ostalih hrvatskih krajeva uz obalu i po tome što nije turističko odredište, barem ne u segmentu masovnog turizma. Isprva ga je čudilo što u gradu, tijekom vrhunca turističke sezone, u srpnju i kolovozu, ne samo da nema turista u velikom broju, nego ni Riječana.
„Pitao sam zašto ljudi odlaze ljeti. što to Rijeka nema, a svi ostali gradovi uz obalu imaju. Ali s vremenom sam zaključio da je možda i bolje tako. Je li to dobro za Rijeku, ili loše, jer dolazi manje novca od turizma, ne znam. Nadam se da će projekt Europske prijestolnice kulture ipak dovesti više ljudi, iako je teško bilo što prognozirati, s obzirom na epidemiju koronavirusa“, kaže Mayhew.
Kao prevoditelj i sam je uključen u projekt Rijeka EPK 2020. Do sad je preveo cjelokupan katalog svih događanja tijekom riječkog prijestolovanja europskom kulturom, u dva navrata, što je rezultiralo pozamašnim izdanjem na engleskom jeziku u kojemu su predstavljena sva događanja planirana tijekom ove godine.
„To je bio prilično velik posao. Prvo izdanje na engleskom bilo je otprilike upola kraće od drugog, a sada pripremam treće, koje će biti još opsežnije, kaže nam, pokazujući nam podeblju knjigu, katalog zbivanja Rijeka EPK.“
„Zahvaljujući tom prijevodu dobro sam upoznat s programom događanja i zapravo sam zahvalan što sam imao priliku u tome sudjelovati. To mi je i prilika da pokažem što radim, ali i da engleskim medijima približim Rijeka EPK projekt. Do sad nisu pokazali neki golemi interes, ali ipak ga ima. Imam i dalje kontakte u Engleskoj, u medijima, ali oni su uglavnom zainteresirani za Dalmaciju ili Istru, kao najpopularnije turističke destinacije. Ne znam zašto ova regija nije toliko prepoznata, iako je geografski savršeno smještena, a ima i puno toga što vrijedi vidjeti i posjetiti. Možda biste vi meni to trebali objasniti“, kaže Mayhew.
Dvostruko državljanstvo
Uz Britansko, odlučio je uzeti i hrvatsko državljanstvo, što je, smatra, bio ispravan potez, nakon Brexita, jer ostaje građanin Europske unije. Snažno se protivi izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, što smatra potpuno pogrešnom politikom.
“Nisam siguran da su Britanci, glasajući o Brexitu, sasvim razumjeli za što glasaju. Nevjerojatno je da su za Brexit glasali birači laburista. Mislim da će Brexit naštetiti svima. Neki dijelovi Velike Britanije izgubit će mnogo, posebno zbog izostanka sufinanciranja projekata iz EU, poput Walesa, u kojemu je velik dio javnih projekata bio sufinanciran europskim sredstvima. Škotska će, vrlo vjerojatno, izglasati neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva, ne vidim kako se to može spriječiti. Ali tu su i druge stvari, poput razmjene studenata, razmjene znanja, kulture, mislim da će svi na kraju biti na gubitku. Na primjer, čak i glazbenici iz Europe trebati će radnu vizu za nastup u Engleskoj. Glazba je važan dio mog života, a posebno me vesele nastupi britanskih izvođača u Hrvatskoj na koje redovito odlazim, no s vizama, tko zna hoće li i koliko tih nastupa ubuduće biti, hoće li im biti preskupo i prekomplicirano da nastupaju u Hrvatskoj. štete će nastati i po pitanju slobode kretanja, studentske razmjene, znanosti, industrije, svega“, kaže Englez.
O životu i radu u Hrvatskoj i Rijeci kaže kako je drugačiji nego u Brightonu.
„Život u Engleskoj puno je skuplji. Za stan koji ovdje plaćam tristo eura mjesečno u Brightonu bih plaćao barem tisuću. Izlasci, restorani i kafići ovdje su puno jeftiniji. Lako treba uzeti u obzir i da su plaće u Engleskoj znatno veće. U Hrvatskoj su plaće nedovoljne, a to utječe na čitavu kulturu življenja. Ovdje mladi ljudi ostaju živjeti s roditeljima znatno duže nego u Engleskoj, na primjer, jer nemaju dovoljno sredstava da žive sami. To stvara drugačiju sliku društva U Engleskoj, čim završiš školovanje, odlaziš od kuće i očekuje se da skrbiš sam za sebe. To u Hrvatskoj ne vidim i nisam na to navikao, jer sam i sam napustio roditeljski dom kad mi je bilo osamnaest“, kaže Mayhew.
Unatoč razlikama, kaže kako nema namjeru napuštati Hrvatsku. „Kada prestanem raditi i odem i mirovinu, mislim da ću ostati ovdje. Barem za sad, nemam namjeru seliti negdje drugdje. Ovdje sam si stvorio život, našao prijatelje, želim ostati u Rijeci“, zaključuje Mayhew.